Uvek se postavlja pitanje zašto neko postaje zavisnik a neko ne, naročito ako su osobe rasle u sličnim okolnostima ili čak u istoj porodici. Da li postoji predispozicija za ovu bolest, fizička ili psihička? Na ova pitanja nema jasnog i sigurnog odgovora. U toku su istraživanja koja se bave postojanjem neke vrste neurološke predodredenosti za bolest zavisnosti. Ispituju se receptori u mozgu koji specifično reaguju na prisustvo unutrašnjih ili spoljašnjih psihoaktivnih supstanci, njihova struktura i osetljivost. Ukoliko bi se npr. ustanovilo da je neko osetljiviji, recimo, na opijate, to bi značilo da takva osoba ako konzumira opijatske supstance, brže razvija zavisnost i sa težim patološkim ispoljavanjima nego neka osoba kod koje je utvrđena normalna ili smanjena osetljivost na te supstance. Ova vrsta istraživanja upućuje na zaključak da jasno treba savetovati svakog da i ne proba psihoaktivnu supstancu jer se unapred ne zna da li je neko osetljiv na nju, što bi značilo da i jednokratno unošenje već stvara psihičku potrebu za ponovnim uzimanjem supstance. Takvi pacijenti u lekarskoj praksi postoje i za njih je zajednička karakteristika da im se "droga odmah dopala" iako su pre probanja bili protivnici toga.
Нема коментара:
Постави коментар